Otroci, če ste prišli do tule z branjem, vas prosim, da sedaj zaprete to temo.
Da se vrnem na Brejkerjevo "Laširanje"
(povzeto s spletne strani sarajevskega aerokluba)
PRVO LAŠIRANJE! Najvažniji trenutak u životu svakog letača, trenutak koji ostaje urezan u pamćenje i onda kada Alchajmer stigne: bila je provjera sa nastavnikom, onda provjera sa rukovodiocem internata. Tokom cijelog leta ni kandidat ni nastavnik ni jednu riječ nisu izustili. Jedrilica se zaustavlja..... Nastavnik otvara kabinu, izlazi i ....... VADI PADOBRAN I VEŽE GURTNE !!!! ZNAČI IDEM! Ne pita ništa, samo kaže: "odleti što kao što si ovaj let odletio i biće u redu. Možeš li?" Čuj mogu li?! Naravno da mogu, kako neću moći! A jučerašnje govno se u meni stislo, idem gore, a nema ko da mi kaže "pazi na brzinu, spusti nos, uvuci kočnice, nizak si, RAVNAJ, RAVNAJ". I napravim apsolutno najbolji let u životu, bez i jedne greškice.
Ne znam kako je sa vama, ali meni su one četiri minute laširanja u Letovu u Novom Travniku 1963. bile APSOLUTNO NAJVAŽNIJE I NAJDUBLJE DOŽIVLJENE ČETIRI MINUTE u sve ove moje 62 godine. Ni seks, ni vjenčanja, ni umiranja za vrijeme infarkata, ni eksplozija granate 10 metara daleko, samo iza ćoška Dalmatinske i Radojke Lakić, ništa se po intenzitetu emocija ne može uporediti sa te četiri minute.
Samo jedna riječ, neprevodiva na druge jezike, može opisati te trenutke: nenadjebivo!